WAKO OPEN Karlovac 2014. 08. 09.02.2014

Krajina jepod nazivom "SPARTAK" učestvovala na Evropskom cupu WAKO Karlovac 2014.
Za ovako jako takmičenje dobro smo prošli.Rezultati u prilogu.


Krajina Cazin
WAKO EUROPEAN CUP - KARLOVAC OPEN 2014
08. i 09.02.2014

KL - Seniori -89
1. VILMOS DEZSŐ, Metex05-Controll Sportclub
2. STEFAN STANIĆ, Budokai Nova gorica
3. JURE KNEŽEVIĆ, TIGAR -BROD
3. IBRAHIM OKANOVIĆ, "SPARTAK" CAZIN

LK - Seniori -91
1. LUKA JURIĆ, Sveti Duh
2. MARKO VIDOVIĆ, Otok
3. IBRAHIM OKANOVIĆ, "SPARTAK" CAZIN
3. JOSIP PERKOVIĆ, CROATIA-Sisak

SARAJEVO OPEN 2013 KICKBOXING CUP - 28.09.2013

U nedostatku sredstava za kotizacije, takse i dadžbine u našem KS BiH, okrenuli smo se takmičenjima u borilačkim sportovima gdje nam dozvoljavaju učešće. Ovaj put smo se prijavili i pojavili na KICK BOXING CUPU - SARAJEVO OPEN 2013.

Kao takmičari su se prijavili Osmanagić Ismail u kategoriji kadeti +70 kg u disciplini lajt kontakt , i Kemal Puškar, junior u kategoriji -63 kg u disciplinama lajt kontakt i kick lajt.

Za razliku od Balkabnskog cupa u Tešnju, ovaj put ni organizacija ni suđenje nisu bili na tako visokom nivou. Loša i razvučena satnica, krajnje nesportsko dopuštanje trenerima da bez kontrole ličnih dokumenata prijave takmičare u mlađe kategorije, tako da se dešavalo da seniori nastupaju u juniorskoj , a pojedini juniori u kadetskoj grupi.

Naš mlađi kadet (12-13 god) je spojen da odradi meč sa znatno starijim takmičarom - koji je star i za juniorsku grupu.

Ismail je na kraju uzeo drugo mjesto srebrenu medalju u svojoj kategoriji, dok je Kemal uzeo u svojim kategorijama treće mjesto-  brončane medalje.

Kemal je gubio mečeve zbog prejakog rada. Pogledajte isječak njegovih mečeva.

 http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=HRWbocVqHF0

SPORTSKI RADNIK

Sportski  radnik!

Naš čaršijski sportski radnik obično ima tamne  “gangi” naočale, markiranu trenerku I patike, dnevne novine obično pod miškom, mobitel u ruci i kartica RVI u šajtovu. On  uvijek u žurbi, onako usput dobaci da mora kod načelnika, da ne može sjesti na miru od silnih manifestacija I sportskih događaja, da  samo da je znao u kakvim je problemima sport I ostalo oko sporta da ga ni rođena mati ne bi ubijedila  odnosno nikad se ne bi uhvatio tog “problema”, ali eto … kad nema I nezna niko drugi onda mora on. Radi djece I njihove budućnosti, radi sporta I patriotizma. On je najveća žrtva, on je motor pokretač svega, da njega nema sve bi stalo I propalo. To je Naš sportski radnik.

Klubovi koji nemaju svoje sportske radnike propadaju definitivno. Polako I sigurno se guše I vehnu kao biljke koje se ne zalijevaju na ljetnoj žegi. Oni koji su se drznuli da pored toga što su u sportu dugo godina kao sportisti, treneri  ili sportski radnici bivšeg vremena , a njihov početak računanja vremena počinje  dolaskom stranačkog šefa na funkciju- da sami pokušaju opstati bez  ovih današnjih “pravih sportskih radnika”, ne mogu doći ni do kancelarije nižerazrednog  sekretara mjesne zajednice, a da o kancelariji sportskog saveza ili ne daj bože općinskog načelnika  da I ne govorimo.

Nasuprot takvim nesposobnjakovićima imamo moderne I agilne menadžere- sportske zaslužne radnike koji u svako doba mogu kod svog stranačkog šefa , savjetnika ili načelnika , mogu se izjadati na nemoguće uslove rada sa takvim neznalicama I glupacima kakvi su istinski sportisti. Oni ne mogu razumjeti da neko može slati svoje djete na trening  kod nekog trenera ili kluba koji  nije u njihovoj stranci, takav je izdajnik. Nije bitan kvalitet ni uspjeh na sportskim terenima. Ne daj bože. Ako nema naših ljudi   ( stranačkih) onda ništa ne treba ni da postoji. Njihov uspjeh njihov  stranački šef mjeri po tome koliko su sportskih klubova  koji nisu “njihovi” sputali, uništili ili spriječili da imaju bar minimum uslova da treniraju ili se takmiče. Ako neki takav klub ili sportska škola postigne neki sportski uspjeh koji prevazilazi naše horizonte, onda se to po svaku cijenu mora što brže zaboraviti, sakriti sa portala I  naših lokalnih -  medija jer eto to nisu “naši”.Svaki uspjeh takvih klubova je neuspjeh naših sportskih radnika.

Kada sportski klub shvati da bez takvih sportskih radnika neće imati niti dobiti ništa od tog budžetskog kolača (od cca pola miliona maraka koliko se stranački šef svake godine hvali da ulaže u sport), onda nađe nekog nažalost već prebukiranog I preopterećenog sportskog radnika koji ima pristup šefu I njegovoj personi od povjerenja instaliranoj u sportu . E onda možeš računati na određena sredstva iz budžeta koja su predviđena za sport. Zadovoljstvo  expresnim  prebacivanjem para na vaš račun odmah I splasne, kada Vam Vaš sportski radnik  objasni da pare morate odmah podići I dati njemu jer tako zahtijevaju viši interesi. Imao je on tu nepredbiđenih troškova kojih vi niste svjesni, Vi ćete to već nekako opravdati a sledeći put će biti nešto I za vas . Ipak su oni dobri organizatori. Oni imaju markiranu sportsku garderobu, patike o kojima sportisti I ne sanjaju, bicikla od “sponzora” od par hiljada maraka, oni mogu dobiti sve što je pod raspolaganjem stranačkog šefa.

Ne daj bože da se nešto preko noći desi ili promijeni pa da stranački šef ostane bez pozicije . Nastupila bi opšta kataklizma, sport bi stao, život bi stao , manifestacije od značaja za našu čaršiju više niko ne bi mogao organizirati. Nikad više niko ne bi znao kako I kome podijeliti tih pola miliona maraka .

Onda taj sportski radnik sa svojim stranačkim kolegama odluči koliko I koga finansirati od tih pola miliona maraka vodeći prvenstveno računa da pare dobiju  “dobri organizatori”. Dobar organizator podrazumijeva prenstveno stranački dres, pa onda bespogovornu spremnost  I poslušnost u trasiranju kretanja tih pola miliona do krajnje tačke koja je opet strogo određena .

Djeca koja  svakodnevno treniraju a ne mogu na takmičenje zbog nedostatka sredstava, roditelji koji plaćaju do određene mjere pa odustaju , su kolateralna - uzgredna šteta.  

Naši sportski radnici hodaju smrknuta čela I prijeko gledaju da se niko ne pobuni. Oni će kao čopor napasti I proglasiti neprijateljem sporta, stranke, vjere, kantona države I nadasve neprijateljem svoga stranačkog šefa, svakog ko pomislu da se budžetske pare predviđene za sport mogu dati školama sporta ili klubovima koji nemaju  stranačkog sportskog radnika.

Stranački šejh sve to posmatra sa distance, dopise I vapaje sporskih klubova za financijsku  pomoć stavlja u ladicu, pod tepih I pravi se da ih nije dobio. Najzad on se ne petlja u sport ima od svog glavnog sportskog radnika koji eto radi tako kako radi. To se zove podjela posla I odgovornosti kod “dobrih organizatora.”

Najbolji biznis naših sportskih radnika je  organizovanje manifestacija  od značaja za našu čaršiju. Tu isti “trehnu” pare I nahrane se, pa još većim elanom krenu u nove sportske pobjede.

Molim  Boga da se u ovom tekstu ne prepozna neki sportski radnik iz moje čaršije - jer onda teško našem  klubu. Onda  naš klub neće dobiti sledeće godine ni ovih velikih I moćnih 200. KM  (dvjesta maraka) koliko smo dobili za ovu tekuću 2013. godinu od te famozne cifre od pola milona maraka.

Svaka sličnost sa Vašom čaršijom I Vašim šefom držim da je nemoguća. Svaka sličnost sa mojom sredinom I čaršijom je  “izmišljena” jer ja nisam dobar organizator.

Hvala bogu da nisam jedini.

   

UPIS I PRIJEM NOVIH ČLANOVA

Karate klub  "KRAJINA" vrši upis i prijem novih članova u                   sledećim terminima:

PONEDJELJAK       od 18,30-20.00
SRIJEDA                  od 18,30-20.00
PETAK                     od  18,30-20.00 časova u gradskoj sportskoj dvorani.

Sve informacije o uslovima, terminima možete dobiti u navedene termine.
Poseban osvrt je na upis za djecu od 06-15. godina, a imamo i poseban program za stariji uzrast + 15 godina  koji ima i posebne termine.

DONACIJA -BUDITE SPONZOR I PRIJATELJ KLUBA, SADA JE JEDNOSTAVNO I LAKO -HVALA!!!

Karate kao vještina

Karate kao fenomen u današnje se vrijeme pojavljuje u dva oblika: kao borilačka vještina i kao sportska disciplina. U skladu s time, postoje i dva načina bavljenja karateom – vježbanje tzv. tradicionalnog karatea i bavljenje sportskim karateom. U klubovima u kojima se njeguje tradicionalni karate rad je usmjeren na savršeno savladavanje karate vještine prema jednoj od tradicionalnih karate škola (Shotokan, Shito-ryu, Goju-ryu, Wado-ryu, Uechi-ryu...). U takvim se klubovima veliki značaj pridaje i poznavanju povijesti i tradicije karatea te širini poznavanja elemenata i primjenjivosti tehnike. Napredovanje u školi karatea rigorozno je određeno programima polaganja za određene pojaseve od kojih nema odstupanja. Svatko tko je položio za majstorsko zvanje tradicionalnog karatea, prošao je dugogodišnji spartanski režim vježbanja. Bavljenje tradicionalnim karateom nije usmjereno ka sportskom odmjeravanju u natjecateljskom smislu, već na pripremu za realnu situaciju u svakodnevnom životu. U skladu s tim, važnost se pridaje i izgradnji karateke kao osobe, pa karate tako postaje životno načelo vježbača. 

Karate kao sport

Od pedesetih godina prošloga stoljeća naovamo karate se naglo širi Europom i Amerikom. Samom promjenom društvenoga okvira, mijenja se pristup karateu i metode treniranja. U današnje je vrijeme karate kao sport prestao biti „japanska stvar“, većina najboljih natjecatelja i instruktora dolazi iz Europe, a članovi karateklubova u tome svakako daju svoj doprinos. Karate se u zadnih tridesetak godina razvio u moderan europski i svjetski sportski fenomen koji ozbiljno pretendira na članstvo u obitelji olimpijskih sportova.

BALKAN OPEN KICK BOXING CUP - TEŠANJ 15.06.2013. god

Kako nam u karate savezu BiH ne dozvoljavaju registraciju takmičara  i kluba zbog nemogućnosti uplate godišnje kotizacije (koja je usput puno skuplja - dva do tri puta-nego u bilo kojoj zemlji u okruženju), odlučili smo nastupati na pravim "open" turnirima gdje nam savez neće praviti probleme oko nastupa.

Prilika se ukazala na Balkan open kick boxing cupu, 15.06.2013. godine.

Novo i neponovljivo iskustvo.

Uljuljkani i naviknuti na poniženja i blamiranja na karate takmičenjima od strane sive eminencije koja iz sjene kontrolira i vodi ovaj sport, ostali smo prijatno iznenađeni organizacijom, dočekom i tokom samog takmičenja u Tešnju.

Organizator , posebno gospodin Alija Ogrić, ostala službena lica i osoblje turnira je krajnje profesionalno i na prijateljskoj bazi obavilo prijave, provjeru, vaganje, takmičarima podijelilo sokove, čokoladu i bonove za ručak.

Nekom to izgleda sitno i jadno ali kako smo u Tešanj na put dug 250 km u jednom smjeru krenuli sa "knap" goriva u autu i sa manjkom od 1 km za uplatu kotizacije za takmičare onda je nama taj gest domaćina  bio velik do "neba".

Normalno da smo usput strahovali od nedaj Bože kvara na autu ili saobraćajne policijske patrole revnosne u obezbjeđenju svog ručka, pogotovo što su naši prijatelji iz Tigar-Bosna, koji su krenuli dan ranije na spavanje- imali kvar na autu u Prijedoru.

Sam turnir mi je otvorio oči u vezi ovog sporta. Oni (kick boxing) su otišli miljama daleko u organizaciji i shvatanju modernog borilačkog sporta. Podijeljeni po disciplinama koje omogućuju svakom da pronađe sebe, od onih najbezazlenijih imitacija borbe pa do klasičnog kralja svih modernih boriulačkih sportova K-1 , realne borbe otvorene za sve stilove.

Veličine poput fenomenalnog Denisa Drapića , iz TKD-a , Igora Emkića iz K-1,  Harisa Ružnića našeg komšije iz TKD-a su plijenili svojim umijećem borenja.

Od naša četiri prijavljena takmičara Aladina Puškara , Harisa Dukića i Kemala  i Kenana Puškara , na vaganje su izišla dvojica. Haris je zaglavio već u Vrnograču ne našavši prevoz,  a Kenan je odlučio biti trener na ovom turniru.

Enci i Kemo nisu znali ni u šta su se prijavili a  ni pravila.Mora im se priznati da su hrabro ušli u borbe i bili pravi fighteri. Za trenera je najgora varijanta kada se takmičar zbog straha i treme izgubi i ne odradi ništa.

Enci se žestoko "potukao" sa Bugarinom. Nažalost izdalo ga koljeno i morao je predati- prekinuti meč.

Za Kemalov nastup smo malo pratili pravila i nastup njegove kategorije.Shvatili smo da se oni udaraju maltene koliko mogu, na samoj ivici punog kontakta.

Nažalost Kemo je bio pregrub i prejak. Zbog prejakog kontakta i nepoznavanja pravila diskvalifikovan je od strane sudija.  Utisak ostalih trenera da je najbolji u ovoj grupi, te su inzistirali da ga svakako dovedemo na  sljedeće kick boxing prvenstvo ili cup.

Na kraju treće mjesto i bronca za  Kemala u kategoriji -63 kg juniori, i treće mjesto- bronca  za Encija u kategoriji -63 kg seniori je zadovoljavajuće s obzirom na uslove i "prvi put".

Bitno je da nam se svidjelo i da sada planski namjeravamo učestvovati na sljedećim takmičenjima ovog svestranog i predivnog sporta.

BALKAN OPEN KICK BOXING CUP - TEŠANJ 15.06.2013. GOD

Kako nam Karate savez BiH ne dozvoljava registraciju takmičara i kluba, te nastup na takmičenjima, a sve zbog naše nemogućnosti da uplatimo godišnju kotizaciju   od 1.000 KM ( koja je usput rečeno bezobrazno skuplja od kotizacije u bilo kojoj  zemlji u  okruženju), o

dlučili smo se da pogledamo kakva je situacija u drugim  borilačkim sportovima.

Za divno čudo našli smo sport i takmičenje na kom se ono "OPEN" u punom smislu doslovno i primjenjuje. Balkan open kick boxing cup u Tešnju je kvalitetan, masovan nadasve dobro organizovan cup na kome svakako vrijedi učestvovati. Dobra organizacija, nadasve uljudna i profesionalna ekipa organizatora na čelu sa gospodinom Alijom Ogrićem,  velik broj stranih ti kvalitetnih domaćih takmičara su za svaki respect.

Na turnir su se prijavila naša četiri takmičara: Aladin Puškar - Enci, Haris Dukić, Kemal i Kenan Puškar.

Na vaganje i takmičenje su na kraju izišli Kemal i Enci Puškar. Kenan je odlučio asistirati bratu (tražiti i moljakati za opremu, jer od svoje nemamo ništa). Dukić je "zaglavio" već u Vrnograču ne našavši prevoz .

Moj utisak je da je ovaj sport miljama daleko  u pozitivnom smislu ispred mnogo starijih borilačkih sportova. Jedanostavna pravila, puno raznih disciplina u kojima svatko može pronaći disciplinu za sebe,  nadasve otvorena mogućnost učestvovanja za pripadnike svih borilačkih sportova (pravi open) su pravi mehlem poslije toliko kompliciranja i osporavanja u našem karate sportu. Imali smo sreću i zadovoljstvo uživo gledati i uživati u borbama jednog Denisa Drapića, majstora TKD-a svjetskog formata, našeg druga i komšije Harisa Ružnića  majstora TKD-a- svakako daleko najkvalitetnijeg seniora od svih  borilački sportova našeg kantona, Igora Emkića , Selimovića i ostalih kraljeva kick boxinga, Ne bi me iznenadilo da ovaj sport uđe na program olimpijskih igara prije našeg karatea.

Enci se na kraju dobro "potukao" sa kvalitetnim takmičarom iz Bugarske. Nažaalost  zbog svog neiskustva u ringu, nenavikao na podlogu  i opremu koja je puno elastičnija i mekša od tatamija, povrijedio je koljeno i morao predati meč.Zadovoljio se trećim mjestom brončanom medaljom u kategoriji ful contakt seniori -63 kg. U juniorskoj kategoriji - 63 kg. po prvi put je nastupao Kemal. Nepoznavanje pravila, nenavikao na kacigu i za njega prevelike rukavice ipak nisu umanjile njegov borbeni duh. Na kraju je osvojio treće mjesto- broncu u grupi u kojoj je objektivno daleko najjači i najbolji takmičar..Sada po njihovim riječima jedva čekaju sljedeća takmičenja..