elektronska kaciga i prsluk

Posmatrajući karate takmičenja običan gledaoc ne može se oteti utisku da su sva ta pravila nerazumljiva i konfuzna. Sudije sve to začine svojom brojnošću i nepotrebnom tatralnošću.
Jedan isti elemenat se može suditi dijametralno suprotno što zavisi od znanja ili želje sudije da utiče na rezultat.
Šta bi mislili gledaoci kad bi u nogometu jedna ekipa postigla sasvim regularan gol a onda poslije sudijskog konsultiranja se dosudi da je gol za protivničku ekipu?
U karateu je to jako česta situacija. Takmičar npr. uradi kružni udarac nogom u tijelo (MAVAŠI GERI čudan) i sudije to procijene na tri različita načina gledajući sa aspekta snažne primjene: nedovoljno snažno (bez poena), prejak kontakt (kazna za počinioca), a može se dosuditi i nihon (dva poena) za udarac nogom u tijelo.
Sudije to najčešće nonšalatno izglade podržavajući mišljenje glavnog sudije koji vodi borbu.
Kako izbjeći mogućnost različitog tumačenja karate tehnika izvedenih u tijelo?
Veoma jednostavno. Zaštitni prsluci sa elektronskim senzorima po ugledu na WTF TKDo. Propisana i određena različita sila udara za različite kategorije i uzrast, i sudijsko uplitanje u tok borbe je sveden na minimalu.
E sad šta sa kontaktom u glavu?
Na turnirima posebno kod mlađih kategorija gdje se kao kontakt sudi i kažnjava čak i najblaži dodir udarnom površinom u glavu, veoma mnogo atraktivno izvedenih udaraca nogom izvedenih gotovo pa savršeno rezultira kaznom zbog dodira glave, lica i vrata.
Često se dešava da daleko kvalitetniji i atraktivniji takmičar gubi zbog par nježnih dodira rukom ili nogom. Kako to riješiti?
Veoma jednostavno - zaštitnom kacigom sa ugrađenim senzorima po ugledu na zaštitne prsluke koji se već primjenjuju na WTF TKDo turnirima, sa razlikom što bi senzori u zaštitnoj kacigi reagirali na pritisak VEĆI od tog famoznog blagog dodira, te bi se normalno sudile tehnike koje su prošle a imale blagi dodir zaštitne kacige.
Znači u kacigu bi se sudilo kao kazna prekoračenje dopuštenog minimalnog kontakta, dok u tijelo ( zaštitni prsluk) se sudi poen tek poslije prelaska minimalno propisane sile udarca.
Sudija bi borbu prekidao samo u slučaju kršenja pravila ili na znak elektronskih senzora u kacigi ili prsluku. To bi doveleo do slobodnijeg bržeg i atraktivnijeg rada takmičara, a i do zaštite kvalitetnih i atraktivnih tamičara od "maza i kmeza" u borilištu. Samim tim porasla bi atraktivnost i realnost , što bi neminovno dovelo publiku i sponzore na takmičenja.

Bihać -memorijalnoi turnir

16.01.2010. u dvorani Luke u Bihaću održan je prvi memorijalni turnir u sjećanje na rahmetli Harisa Pačića.
Na turnir smo poveli:Mahmutović Saru, Čizmić Lajlu, Puškar Zinedina, Dizdarević Ermina, Mahmutović Ajlu, Puškar Kemala i Puškar Kenana.
Iako je rezultat nikakav zadovoljan sam.
U katama su Zinedin, Sara , Lajla i Ajla pokazali da mogu više i bolje. Ajla je prošla tri kruga i izbačena jer navodno nije radila "uraken" na mjestu gdje treba biti (?), Zinedina je "Alijin" sudijsi zbor odmah eliminisao u prvom kolu iako je objektivno daleko najkvalitetniji kataš u 2000. godištu u ovoj na ovom turniru najslabijoj grupi (stari način da se pokaže babi i mami da Zinedin neće ništa postići dok ne pređe u njihov klub), Sara isto tako ( oboje su nakon sudijskih konsultacija iako su bolje odradili od protivnika) bez obrazloženja gubili. Lajla je na drugom borilištu tiho prošla "pet krugova" i izgubila uzevši na kraju treće mjesto.
U borbama je na turniru viđeno super kvalitetnih borbi. Kemal je dikvalifikovan zbog prejakog kontakta, Kenan je nakon neriješene borbe u drugom krugu izgubio izjašnjenjem sudija ( ponovno sam sinoć uzeo sudijska pravila i gledao te famoze kriterije za izjašnjavanje nakon neriješenog rezultata i nisam mogao pronaći onaj najvažniji kriterij "ovaj nije ili jeste naš".U repesažu je pobijedio i uzeo treće mjesto. Ajla je "pukla" čim je vidjela žrijebnu listu i shvatila da su samo četiri takmičarke u grupi i da ima medalju i pored poraza te se zadovoljila porazom. Dizdar Erminu je pripalo zlato. Nekoliko korisnh savjeta sam dobio od gospodina Sulejmana Redžića iz Velenja (KK Šotokan). Ljubazno se ponudio da nam pomogne kad bude kući u Cazinu pa se nadamo da ćemo ih moći obradovati i ugostiti na treningu. Njegovi takmičari su super odradili kate te uzeli nekoliko medalja.
Jedini izlaz iz ove nezavidne situacije je čekati da nam se jednog dana ukinu vize te da možemo otići u Sloveniju i Hrvatsku na poneki turnir- gdje nema domaćih sudija.
Utisak? Da je pameti, poštenja i pravde ovaj sport bi svojim kvalitetom bio prepoznatljiv "brend" Unsko-sanskog kantona i čitave BiH.