Trostruki šampion BiH u karate sportu- Ermin Dizdarević

Malo je onih koji su uspjeli postati prvaci države u tako masovnom i popularnom sportu kao što je karate.
Naš Ermin Dizdarević je to uspio postati 2010. godine, pa opet sledeće 2011. pa onda 2012. godine i nadamo se da mu tu nije kraj.
Bez obzira na sve naše neprilike i prilike, bez obzira na sva naša ograničenja izazvana financijskom blokadom - Ermin  je definitivno po rezultatima najbolji karatista u povijesti našeg kluba a i šire.
Trostruki prvak države zaredom je rezultat za svaku pohvalu.
Zbog toga smo u klubu napravili novu izreku: umjesto : dobar- bolji- najbolji, sada govorimo: dobar- bolji- ERMIN.
Bravo za ovog skromnog šampiona, koji se uz karate uspješno bavi još šahom i košarkom.

izdvojene slike sa takmičenja

http://snack.to/pzh8v389

Seminar i polaganje za zvanja-Sarajevo 23.06.2012

U prelijepom Sarajevu, 23.06.2012. prisustvovali smo seminaru za trenere,ispitivače i polaganju za zvanja. Korisna i zanimljiva predavanja profesora dr. Safeta Kape i dr. sc. Suada Čupine u njihovom segmentu rada. Oba su osvježila atmosferu i konkretnim i kratkim primjerima ukazala na svrhu svog predavanja. Nažalost ostao mi je gorak okus predavanja o sudijskim pravilima. Mistifikacija o tome tko donosi i usvaja sudijska karate pravila, te kako su ona nedodirljiva, nevješto skrivanje već davno ogoljene istine da se karate sport i njegove manifestacije odvijaju više zbog sudija i njihovog materijalnog interesa nego zbog ičeg drugog- ponovo me uvjerili da je suđenje i pravila rak rana karate sporta koja nam dugo neće otvoriti vrata olimpijskog sporta. Na moje pitanje okupljenim trenerima kojih je bilo preko stotinu da li itko od njih poznaje ijedan drugi sport u kome osam (8) odraslih službenih osoba-koje treba masno platiti, opslužuje tako malo borilište (8x8 metara) u kom se najčešće bore dječica cca 30. kg. očekivano su reagirale samo kolege sudije. Naravno njihov interes je da ih je što više i da su što bolje plaćeni. Ako tri čovjeka ne vide ili ne prepoznaju poen zašto bi to trebalo vidjeti njih pet ili šest? Troškovi suđenja prelaze sve druge troškove u organizaciji karate takmičenja. Poseban a pozitivan utisak je ipak ostavio gospodin Suad Čupina, ohrabrivši i pruživši podršku dugogodišnjim trenerima, te bivšim i sadašnjim reprezentativcima u njihovom zasluženom sticanju viših karate zvanja. Čestitamo svim prijateljima koji su izišli na polaganje za zvanja.

Otvoreno prvenstvo BiH -Bihać 2012 26.05.2012

Bihać 2012- otvoreno prvenstvo BiH u karateu Nastupili smo samo sa četvoro takmičara (zbog nedostatka financija) i to: Dizdarević Ermin, Dizdarević Adnan, Mahmutović Ajla i Mahmutović Sara. Najbolji rezultat je ostvarila najmlađa u ekipi Mahmutović Sara. Iako mlađa godinu do dvije od konkurencije i lakša cca 6 kg od gornje granice njene kategorije Sara je zauzela jako dobro drugo mjesto osvojivši srebrenu medalju- za 2001. godište kategorija -36 kg. na ovom jakom i kvalitetnom turniru. Ajla Mahmutović je zauzela treće mjesto broncu u borbama za kadetkinje kategorija +54 kg, sa tri pobjede i jednim porazom, dok su Dizdarević Adnan u kategoriji juniora kategorija -76 kg zauzeo treće mjesto- brončanu medalju kao i Dizdarević Ermin u kategoriji kadeta kategorija +70 kg.

ZAŠTO KARATE? Bavljenje karateom kao sportom idealna je pretpostavka za razvijanje pozitivnih psihofizičkih osobina u mladih ljudi, osobito u školskom uzrastu. Suprotno predrasudama o borilačkim sportovima kao izuzetno nasilnima, karate svojim vjebačima primarno nudi disciplinu, poštovanje i samokontrolu kao osnovne pretpostavke za bavljenje ovim sportom. Bilo da je riječ o katama (sustavno povezanom slijedu obrambenih i napadačkih tehnika), ili borbama (realnom nadmetanju dva borca), osnovni cilj karatea je suparnika nadvladati vještinom , a ne 'uništiti' ga. Suvremeni je karate nadišao granice tradicionalne istočnjačke borilake vještine. Stručnjaci se slažu da karate u djece razvija niz motoričkih sposobnosti, što je od iznimne koristi u ostalim športovima.

državo prvenstvo-Velika Kladuša 11.03.2012

Za 19. državno prvenstvo prijavili su se: Puškar Zinedin, Osmanagić Ismail, Čizmić Lajla, Porobić Fatima, Azinović Toni i Ermin Dizdarević. Poslije dobrih partija i borbi Toni, Lajla i Fatima su ostali nadomak medalja, dok je Ismail Osmanagić osvojio broncu u kategoriji +50 kg u borbama za dječake 2000. godište a Ermin je po treći put zaredom postao šampion države -ovaj put za dječake 14. godina kategorija + 70. kg.

Godišnjica kluba

01.03.1976. godine počeo je sa radom karate klub "KRAJINA". Moja malenkost tada kao učenik 8. razreda osnovne škole , pridružih se plejadi onih koji su pohrlili u salu da upoznaju tu tajanstvenu i prekrasnu vještinu. Priče o tome da treba svakodnevno vježbati 10-15 godina da bi "karatista ličio na nešto "su nam se činile nestvarne. Ma Tko će vježbati 10 ili 15. godina? A vrijeme leti li leti! Evo prođe punih 36. godina svakodnevnog treninga bez nekih posebnih pojaseva, rezultata ili priznanja. Što bi naš narod rekao "Koliko para toliko muzike". Za divno čudo- opstajemo i radimo apsolutno bez ikakve podrške lokalne zajednice ili sponzora. Od nas se čak i ne očekuje da se takmičimo ili treniramo. Od nas se već dugo očekuje da ugasimo klub te tako olakšamo našim sportskim dušebrižnicima njihov zadatak i posao. Šteta. U nekoj zemlji sa uređenim odnosima ova djeca i takmičari bi bili dika i ponos mnogo većih i boljih gradova i država. Sredina u kojoj su budućnost sporta RVI (ratni vojni invalidi) a ne takmičari djeca, kadeti i juniori JE NAŽALOST NAŠA SUDBINA. Ako je sport najbolji ambasador neke zemlje, naroda , općine pa čak i dobre firme - onda bi svaki pa i naš klub definitivno trebao imati jaku podršku. Nažalost zaboravili smo da "ambasodore" pa i sportske- postavlja politika koja uvijek traži poslušne i podobne a ne najbolje. Sretno im bilo. Pošto nama nema ko čestitati ovaj vrijedni ljubilej - mi želimo svim spotistima i sportskim klubovima dugo godina zdravlja, zadovoljstva u treningu i pobjedama - te da ih lokalne zajednice i sponzori što bolje prate i obezbijede ima svu potrebnu "logistiku" bez koje nažalost ne ide.