28. 11. 2009.

Bajramski turnir-Cazin 28.11.2009

Moju molbu i preporuku da ne učestvuju na ovom turniru ispoštovali su Kemo, Keno i Harun. Ostali su se odlučili da nastupe, te sam rezignirano-relaksiran gledao kako ih sudije "kasape".
Na dva borilišta se nije moglo provući nijedan takmičar koji nije "njihov".

Mlađi Dizdar se ipak okitio srebrenom medaljom. U finalu je ipak morao izgubiti.Ajla je bila superiorna te je zbog toga dobila umjesto poena kazne i diskvalifikovana. Ostale nisam imao obraza gledati.Poslije sam saznao njihove utiske i rezultate.Semanić Adem je uzeo broncu,Handanović Ibrahim-Lalo broncu,Beganović Ibrahim srebro,dok je Adnan Dizdarević uzeo zlato.Sudu Hadžalića je sudija isprovocirao , te su ga ganjali iz sale uz povike marš van svinjo! O pedagogiji se ne može govoriti je to nije poželjno u ovoj sredini!
Ove dokone koji ostavljaju komantare na blogu molim da to ne čine. Da sam htio komentarisati i ulaziti u rasprave išao bih na forum. Blog je intima, nešto kao lični dnevnik, gdje se zapisuju svoje misli,osjećaji, frustracije... Valjda sam sebi ne možeš lagati.

24. 11. 2009.

UNSKI TIGAR- Kamenica 22.11.209

Karate klub "Unski Tigar" iz Bihaća, organizovao je 22.11.2009 u sali OŠ Kamenica druženje za klubove članove federalnog karate saveza F BiH.
Poziv su poslali i ostalim klubovima sa područja USK-a, ali zbog nesuradnje između saveza odnosno monopola na karate sport koji drži karate savez USK-a ovi klubovi se nisu odazvali takmičenju.
Lijep, fin i dopadljiv karate, neopterećenost sudijama i pretjeranim sudijskim procedurama su glavne odlike ovog takmičenja.
Karate klubovi iz Bihaća, Velike Kladuše, Cazina i Ključa uz uz sušenje svojih trenera i sudija su sasvim solidno i zadovoljavajuće odradili ovaj turnir. Bravo i opet bravo.
Da se našalim: Ma ljudi je li to moguće da se održi karate turnir a da Babić i društvo ne pokupe kajmak i dnevnice? Eto vidite da se karate može raditi i bez tih famoznih licenciranih sudija.
Z one koji ne razumiju karate sport danas evo primjera : danas u karateu da bi se održalo bilo kakvo takmičenje gdje rade dvoje dječice od po 30. tak kg sjede okolo od 5. do 7. obično debelih i lijenih sudija koji nisu obično nikad pošteno oznojili kimono ili uradili nešto u karate sportu te sada presuđuju i frustriraju dječicu i organizatore jer ih valja debelo platiti.
Uz to nedefinisana pravila i mogućnost različitog tumačenja dovodi do toga da ispada da svi znaju karate izuzev trenera koji to svaki dan rade.
Kada bi djeca koja odigraju partiju nogometa ili košarke ispred škole prije ili poslije nastave morala za svaku svoju utakmicu tražiti odobrenje od Ušanovića i uz to obezbijediti licencirane sudije NS BiH KO BI NAM IGRAO NOGOMET I DOKLE BI DOŠLI?
Nažalost tako je danas u karate sportu.
Zato Živjeli pravi karate majstori i treneri koji ne pate od robovanja savezima i sudijama.